Udruga Osebunjek iz Vrbovca organizirala je, po završenom natječaju, recital kajkavske poezije „ Stara lipa“ 2020. u Društvenom domu sela Dijaneš.
Natječaj je raspisan prošle godine za kajkavski pjesnički izraz svih regija Hrvatske te se, prema pogovoru predsjednice udruge „Osebunjek“ Katarine Zadrije, krenulo na „kružno putovanje, od Delnica, preko Ozlja, Turopoljka, Moslavine, Prigorja, Zagreba, Zagorja, sve do Međimurja i Podravine.“ Takvim putovanjem iznjedrilo se sedamdesetak pjesama koje su zastupljene u zborniku kajkavskog recitala „ Stara lipa“ 2020. a koje pjesme je odabralo povjerenstvo. Promocija zbornika i proglašenje najuspješnijih pjesnika održano je u selu Dijaneš, pokraj Vrbovca u društvenom domu po važećim mjerama zbog epidemioloških propisa. Pošto je tema bila slobodna u zborniku su radovi podijeljeni po osmišljenim naslovima, Vreme plesa, Jezik je dreve narodne, Vlat sem bez zernja, Spod staroga krova, Da mi je telo od zvezd“ što daje posebnost govornog područja regije koja je raspisala taj natječaj. Između sedamdeset objavljenih pjesma odabrane su pjesme za nagrade.
„Pjesmom „Človek, noj se sabrat“ kajkavskog govornog područja idiom Brod Moravice osvojila sam treću nagradu . Bilo je ponosno nastupati na recitalu među istaknutim pjesnicima govornog područja kaj te predstaviti svoj kraj i dakako time skrenuti pažnju na Goransko govorno područje jednog od idioma govora kaj. Uz pjesmu potrudila sam se i napravila rječnik nepoznatih riječi i dakako objašnjenje pjesničkog izričaja koji je u ovoj pjesmi duboko poučan uz nadu u čovjeka i njegovu promjenu, u današnjem vremenu, na bolje, kako bi zapravo vrijednosti, od kojih smo nastali, u budućnosti imale smisao postojanja čovjeka. Učesnik sam, kroz dvadesetak godina, mnogih recitala te su pjesme objavljivane i recitirane na gotovo svim zbornicima kajkavskog ili drugog izričaja. Dobitnik sam mnogih nagrada što me dakako veseli ali uvijek sam prezentirala mjesto iz kojeg dolazim, Gorski kotar i Grad Delnice te govorno područje kaj idiom Brod Moravice na što sam dakako posebno ponosna. Pjesme su pune emotivnih poruka, postojanja i uspomena, kroz istinske vrijednosti od kojih smo nažalost, u ovom jurećem vremenu odmaknuti.”
Slavica Grgurić Pajnić
