KAŠTEL ZRINSKI - BROD NA KUPI

Opis postojećeg stanja Dvorac Zrinskih, zvan od starijih pisaca i gradom (E. Laszowski) smješten je usred Broda na širokom prostoru zelenog gradskog trga uz Kupu kojeg omeđuju glavne prometnice, zgrade na zapadnoj i sjevernoj strani te crkva Sv. Marije Magdalene na istoku. Nekoć su se, prema povijesnim dokumentima, do dvorca uz rijeku i prema crkvi nalazile manje dogradnje ograđene čvrstim zidom. Zgrada dvorca je djelomično zatrpana nanosom zemlje uz manji otkopani dio oko oba ulaza što može sugerirati postojanje obrambenog jarka s vodom iz ranijih faza. Dvorac je čvrsta dvokatnica četverokutnog tlocrta visine prizemlja i tri kata, pokrivena visokim šatorastim krovom na četiri vode s akroterijem u obliku buzdovana na vrhu. Ožbukana i nedavno obnovljena pročelja s naglašenim, i bojom diferenciranim elementima arhitektonske plastike (prozori, vrata, profilirani završni vijenac), sukladna su: na svakom katu na sve četiri strane su po tri osi otvora. Iznad drugoga kata je niži treći s malim ovalnim prozorima. Na svim pročeljima vidljivi su tragovi naknadnih intervencija povećavanja i mijenjanja oblika prozora, zazidavanja svijetlih otvora, učvršćivanja konstrukcije željeznim zategama.
Glavno, zapadno pročelje okrenuto je trgu i cesti koja vodi do mosta preko rijeke Kupe. Pročelje je naglašeno je monumentalnim kasnorenesansnim portalom. Dovratnici sastavljani od većih pravokutnih blokova verzija su renesansnog bunjato portala naglašenih baza i imposta s glatkim lukom sa središnjim zaglavnim kamenom. Nad lukom je postavljen zabat istaknutog plasticiteta profiliranih stranica i uvučenog timpanona. U osi vrata, na vrhu pročelja istaknut je breteš koji naglašava središnju os pročelja. Breteš je obrambeni arhitektonski element manjeg istaka na čvrstim dvostrukim konzolama i prošupljenog poda koji je omogućavao bacanje različitih predmeta i tekućina po neprijatelju i tako branio ulaz u dvorac. Na ulaznom portalu su još sačuvane izvorne drvene vratnice obložene metalnim okovom pričvršćenim velikim kovanim čavlima. Vratnice imaju unutarnje manje krilo kao pomoćni ulaz. Portal je flankiran prozorima oblika uspravnog pravokutnika s obojanim kamenim okvirom od glatkih doprozornika i nadprozornika nadvišenog profiliranim vijencem te plitko profilirane klupčice s motivom «štapa». Isti se prozori ponavljaju na katovima. Iznad drugoga kata je niži treći s manjim horizontalno položenim eliptičnim prozorima. U visini prvog kata postavljene su, u parapetnim zidovima prozora, uske i visoke puškarnice koje su nakon obnove pročelja diferencirane na novoj žbuci pročelja sivom bojom. Katovi ovog pročelja ponavljaju u rasporedu i oblikovanju otvore u prizemlju; prozorima oblika uspravnog pravokutnika s profiliranim vijencima i klupčicama na prvom i drugom katu, dok su na trećem katu sa središnjim bretešom eliptični prozori u obnovi pročelja iluzionistički naglašeni sivom bojom imitirajući nepostojeće kamene okvire. I breteš je, kao obrambeni arhitektonski element koji odaje raniju fazu dvorca, također perforiran takvim prozorom, što je svakako naknadna intervencija. I izvedba unutarnjeg stubišta je rezultat naknadne intervencije koja je rezultirala zatvaranjem prozora na ovom dijelu pročelja. Južno pročelje je također rastvoreno prozorima koje po obliku i veličini odgovaraju onim na zapadnom pročelju.
Na sjevernom pročelju, kao i na dijelu istočnog, još su uvijek sačuvani manji pravokutni prozori koji su ostali sačuvani iz ranije povijesne faze dvorca. Na sjevernom pročelju se ne vide puškarnice koje su prisutne na ostalim pročeljima. Na istočnom pročelju su recentno izvedena vrata s plitkim segmentnim lukom koji je, kako se to vidi s unutarnje strane, izveden u betonu. Prozori na ostalim katovima identičnog su oblikovanja kao i na ostalim pročeljima. Može se uočiti da središnji niz prozora na sjevernom i južnom pročelju nije izveden u polovici pročelja nego pomaknut prema jugu.  Vanjština dvorca nedavno je obnovljen žbukanjem i bojanjem. Zidovi su bijele boje, a elementi arhitektonske plastike prozora i vrata naglašeni su sivom bojom. Iste su boje bridovi zgrade na kojima su na iluzionistički način imitirani klesanci u naizmjeničnom ritmu.
U unutrašnjosti zgrade središnje mjesto prizemlja zauzima hodnik koji povezuje južne i sjeverne prostorije (krila). Cijelom je dužinom zasvođen križno-bačvastim svodovima. Kroz vrata glatkih kamenih okvira s profiliranim vijencem ulazi se u bočne gospodarske prostorije zasvođene jednakim svodovima. Prostorije su pregrađene zidovima iz nekoliko različitih faza s tragovima ložišta te s manjim unutrašnjim prozorima. Hodnik je popločan dijagonalno slaganim pločama od kamena sivca s tragovima grube obrade. Stubište je smješteno u sjeverozapadnom kutu zgrade, neposredno uz manja vrata zatvorena drvenim vratnicama koja vode u niski hodnik koji prema usmenoj (neprovjerenoj) predaji vodi do  rijeke. Stepenice su cementne s datacijom iz 1947. godine što precizira vrijeme intervencije na zgradi. No bačvasti svod nad jednokrakim stubištem te dvostruki lukovi na podestu prvog kata određuju još raniju fazu stubišta koje je na prvom međupodestu prekrilo zidnu nišu. To dokazuje da je nadsvedeno stubište nastalo u intervenciji kada obrambena funkcija više nije bila dominantna. Prvi i drugi kat dvorca danas su potpuno pregrađeni i pretvoreni u stambene prostore. Prozori su s unutrašnje strane koso usječeni u zidove. Sonda na prvom katu pokazala je zazidanu puškarnicu koja u obnovi pročelja nisu prezentirana, a koja prate ritam postojećih. Na stubištu su očiti tragovi nekoliko građevinskih faza kao i promjene visine katnih konstrukcija. Međukatne konstrukcije su drvene sa stropovima od letvica zasute šljunkom.
Potkrovlje je visoko zakrovljeno šatorastim krovom. Drveno je krovište otvoreno s vidljivim nosivim, pomoćnim i poprečnim gredama. Pokrov je od utorenog crijepa. Ovalni prozori trećeg kata pročelja s unutrašnje strane gledaju na potkrovlje. Imaju pravokutni oblik i usječeni su u zidne niše. Mjestimično su sačuvani drveni grede kao rasterećenja niša. U potkrovlju su uočljivi tragovi intervencije kojom je krov povišen: nadozidani dijelovi od opeke i betona postavljeni na postojeće unutrašnje zidove na kojima su još vidljive  rupe i upusti za grede starije niže konstrukcije.
Od najranije faze frankopanskog kaštela iz 15. i 16. stoljeća nisu utvrđeni ostaci. Moguće je pretpostaviti da je ta fortifikacija bila okružena jarkom (wasserburg), što predmnijeva da u prizemlju nije bilo otvora. U današnjem stanju obnovljene vanjštine teško je utvrditi čak i ostatke kaštela Petra Zrinskog koji 1651. godine nastaje na ranijoj frankopanskoj utvrdi. Dokumenti ga, koje donosi Laszowski, opisuju «kao kasteo bolje rečeno dvor (curia), s jedne strane drven, a s druge ozdol zidan i gore drven» (utvrđeni zidani dvorac s drvenom nadogradnjom prvoga kata, uz kojeg je dogradnja od drva). Oko dvorca bio je vanjski obrambeni zid unutar kojeg je 1670. sagrađena, kasnije pregrađena crkva sv. Marije Magdalene. God. 1685. u zapisniku o primopredaji Broda upravljanju barunu Franji Rigoniju točno se opisuje sve što nalazilo u kaštelu (Laszowski). «U prizemlju je bila pivnica, a u gornjem katu tri sobe s drvenim stropom te hodnik natkriven do »čardaka«. Različno se pokućstvo nalazilo u tim odajama, a medu njim i »talijanski kreveti«, suđe od majolike, posteljina, rubenina i drugo. Bilo je tu i topova, mužara i teških pušaka bradatica, te zastava od crvene, bijele, zelene i žute svile. Željezom okovana škrinja služila je za pohranjivanje maltarinskog novca. Na majuru je bilo različnog gospodarskog oruđa, pa i štagalj je bio opremljen svim potrebnim. Na Kupici je bio mlin a jedan i na Kupi; u žitnici i kovačnici je bio potreban namještaj. Bilo je tu i žita i rogate marve.» Godine 1923. povjesničar E. Laszowski opisuje dvorac donoseći i onodobnu fotografiju: «Na trgu je stari brodski grad, građevina iz vremena knezova Zrinskih. To je masivna kamena dvokatnica četvorokutnog tlocrta. Na svakom katu ima na sve četiri strane po tri prozora, a iznad drugoga kata nasadio se i niski treći s malim prozorčićima, namijenjenima nekoć obrani. Grad pokriva šiljat, daskom pokriven krov. S trga vode u grad vrata. O unutarnjosti nema se što kazati. Zapremljena je što većim što manjim prostorijama. Nekoć je do grada uz Kupu prema crkvi bilo i manjih gradskih prigradnja, a sve vezano jakim zidom.»
Analiza povijesno-građevinskog razvoja           Temeljem proučavanja povijesnih izvora, kao i provođenjem istražnih radova, te konzervatorskom analizom postojećeg stanja, moguće je doći do određenih zaključaka, odnosno pretpostavki o povijesnom razvoju dvorca Zrinski. Naselje Brod spominje se već u II polovici 15. stoljeća kao posjed plemićke obitelji Frankopan. Naselje je vjerojatno nastalo na mjestu skele ili mosta preko rijeke Kupe koje je povezivalo posjed Frankopana sa Slovenijom. Najvjerojatnije je da se na mjestu današnjeg dvorca morala nalaziti manja utvrda, odnosno kaštel koji je kontrolirao prijelaz preko rijeke.
Smrću Stjepana Frankopana god. 1577. Brod potpada pod vlast knezova Zrinskih koji zbog stalne turske opasnosti vjerojatno dodatno utvrđuju kaštel. Godine 1651. na mjestu ranije utvrde, ban Petar Zrinski sagradio je zidani utvrđeni dvorac s drvenom nadogradnjom prvoga kata, a do njega dogradnju od drva. Oko dvorca je bio vanjski obrambeni zid unutar kojeg je 1670. sagrađena crkva sv. Marije Magdalene. Iz dokumenta iz 1685. godine očito je da je dvorac imao zidano kameno  prizemlje, a funkcija mu je bila zasigurno obrambeno gospodarska. Iznad njega je bio kat građen u drvu i bio je stambenog karaktera.	Pretpostavljeno stanje 1664. (1651.) g.
Krovište je bilo otvoreno na mjestu hodnika što upućuje da se nalazio u središnjem dijelu građevine kako je to i danas. Od obrambenih elemenata dvorac je na svim pročeljima imao puškarnice. One su danas vidljive na istočnom, južnom i zapadnom zidu. Puškarnice su bile i na sjevernom pročelju što je potvrđeno najnovijim istražnim radovima. Razina puškarnica upućuje na pretpostavku da je visina prizemlja bila viša nego što je to danas, a pristup puškarnicama vjerojatno je bio omogućen preko drvene galerije. O izgledu unutrašnjosti nemamo puno podataka. Stubište se vjerojatno  nalazilo u središnjem dijelu i vodilo je do hodnika prvog kata odakle se prilazilo sobama. Za sada se ne može se sigurnošću utvrditi jesu li unutarnji kameni poprečni zidovi izvedeni tada ili su rezultat kasnijih intervencija. Poznat je i podatak da je iz dvorca vodio podzemni hodnik prema rijeci, a koji je služio za slučaj evakuacije. Vrijeme njegove izgradnje za sada nije poznato.
Pretpostavljeno stanje u 18.st.	Može se pretpostaviti da je netko od vlasnika u prvoj polovici 18. stoljeća (Franjo Perlas?) temeljito obnovio i nadogradio dvorac za jedan kat. Uklanja se tada zasigurno drveni kat i iznad razine prizemlja podižu novi vanjski zidovi od kamena. Obrambeni element dvorca sada je naglašen pri njegovom vrhu gdje je u osovini glavnog ulaza izveden breteš. Isto tako je vjerojatno da je završetak zida bio izveden u formi kruništa iznad kojeg je podignuto četverostrešno drveno krovište u čijem je vrhu bio akroterij u obliku buzdovana. Pretpostavku da je dvorac završavao kruništem potvrđuju okomite stranice ovih otvora. Vrlo sličnu formu kruništa zamjećujemo i na glavnoj kuli starog dvorca u Bosiljevu.
U to vrijeme se iznad prizemlja, na sada novoj razini, izvode križni svodovi. Pozicija stubišta za sada nam nije poznata. Dvorac poprima izrazitiju  stambenu funkciju. U prizemlju se izvode manji pravokutni prozori koji su danas vidljivi na sjevernom i istočnom pročelju. Vjerojatno je da su bili izvedeni i na ostala dva, što potvrđuju sačuvani ostaci kamenih pragova zapadnog prozora na južnom pročelju. Na prvom i drugom katu izvode se novi prozori iznad kojih je ukrasni vijenac. I donji prozorski prag je ukrašen jednostavnom polukružnom profilacijom. Iz razloga još uvijek prisutne turske opasnosti prozori prizemlja i prvog kata su dodatno osigurani kovano željeznim rešetkama. Vjerojatno je da se u tom vremenu novim zabatom dodatno obogaćuje izgled ulaznog portala. Zanimljivo je uvidjeti da sjeverno i južno pročelje nemaju, u odnosu na cjelinu pročelja, simetrično postavljene otvore. Osovina središnjih prozora nije u sredini pročelja već pomaknuta prema zapadu. Ovo može biti iz razloga odraza funkcionalne organizacije unutrašnjosti, pa možemo pretpostaviti da je ova nesimetrija uzrokovana postavom unutarnjeg stubišta na jednoj od ovih strana. Unutrašnjost je bila organizirana tako da dva uzdužna kamena zida omeđuju prostor centralnog hodnika, a u južnom i sjevernom krilu bile su sobe. U prizemlju su u bočnim krilima bili najvjerojatnije gospodarski prostori. Na svakoj strani hodnika bila su vrata postavljena u osovini križišta svodova. Naknadnim adaptacijama središnja vrata na južnom zidu hodnika su uklonjena kako bi se na tom mjestu izvela peć. Istražnim radovima pronađen je trag lijevog ruba ovih vrata. Moguće je da se peć izvela u drugoj polovici 18. stoljeća za potrebe kovanja željeza kako nam to potvrđuju prethodno navedeni povijesni podaci o grofu Teodoru Bathyanyu. U rukama Bathyanya Brod je uz Grobnik ostao do 1872. godine. Tada je prodan obitelji Thurn Taxis.
Prestankom turske opasnosti dvorac krajem 18. ili početkom 19. stoljeća doživljava nove transformacije. Gubi se sada potpuno fortifikacijski karakter nekadašnje utvrde, a u njegovoj  blizini gradi se most preko Kupe. Možemo pretpostaviti da se u tom vremenu na krovnom kruništu ugrađuju ovalni prozori. Ovaj je prozor ugrađen i na bretešu. U prizemlju se na nekim mjestima umjesto manjih pravokutnih ugrađuju novi veći prozori. U unutrašnjosti se odmah do ulaza izvodi novo stubište koje je omeđeno novim poprečnim zidom od kamena i sedre. Stube su položene na svodovnu konstrukciju koja se proteže sve do zadnjeg kata. Ovo je stubište sada stavilo izvan funkcije pojedine prozore na zapadnom i sjevernom pročelju.	Pretpostavljano stanje u 19.st.
Laszowski uz članak 1923. godine objavljuje i fotografiju Broda gdje se vidi i dvorac. Vidljivo je njegovo zapadno i sjeverno pročelje, kao i kuće u neposrednoj blizini, crkva i most preko Kupe.           Posljednja veća adaptacija dogodila se nakon Drugog svjetskog rata. Povisuju se krovni nadozidi za otprilike jedan metar što se izvodi dijelom u betonu, a dijelom u kamenu. Ovo se povišenje jasno uočava i u središnjim zidovima potkrovlju gdje se još uvijek vide rupe gdje su prolazile horizontalne krovne grede. Sudeći po, u cementu ugrebanoj godini, koja je vidljiva na prvom stubišnom podestu, možemo zaključiti da se dvorac povisio 1947. godine.        Danas je dvorac Zrinski u zapuštenom stanju. Nedavnim radovima obnovljeno je tek pročelje. Osim u manjem dijelu koji se koristi za stanovanje, veći dio dvorca je bez ikakve funkcije.
Izvor: Ivo Vojnović: Konzervatorski elaborat za rekonstrukciju dvorca Zrinski u Brodu na Kupi