DELNIČKI GOVOR

"Delnički govor je stari mjesni govor koji pripada gorsko-kotarskoj kajkavštini. On ima specifičnu fonetiku, akcentuaciju i sintaksu, pa je s obzirom na to jedan od mnogobrojnih varijanti kajkavskog narječja. Prostorno je ograničen samo na područje Delnica. Uočljiva je snažna veza delničkog govora sa slovenskim jezikom, a mnoge njegove osobitosti upućuju na praslavenske izvore. Prema jednoj glagoljskoj ispravi iz 1570. godine, pronađenoj u Gerovu stanovnici Delnica su u 16.st. govorili čakavski. Prilikom provale Turaka stanovništvo je prebjeglo u susjednu Sloveniju (Kranjsku) i tu ostalo živjeti određeno vrijeme."

Citat "Delnice 1481-1981", Marija Pavešić, Delnički govor

SAMOVUK

Ale je leip ta sveit,

Samo je žaolen, prekrot'k je veik.

Jou, ale greido ta leita,

Kuda jeh veitr pomeita.

 

Ja neis'n stoarje van dvanajst leit

I uneh puar kuaj s'n bus morau peit.

Neiso bele leipe maji muade duone,

Lecke s'n kruove posou se do uane.

 

...

I taku, rkua je maja m'ma jenega doana:

Ti se, sinko, maja veil'ka roana,

Za te samovuka nei škoula ni knjiga

Nego da čuvaš buagu u da se lecke sluga.