Delnice, 02. ožujka 2015.

VAPAJ ZA POMOĆ GRADONAČELNIK DELNICA IVICA KNEŽEVIĆ PISAO PREMIJERU I PREDSJEDNICI

Bez posebnih olakšica Gorski kotar nema šanse

Lijepo Vas molim da u vašim budućim promišljanjima uvažite Gorski kotar kao specifičnu mikroregiju s vrlo teškim uvjetima života, te da konkretnim olakšicama omogućite da se ostvari ono malo poduzetničkih planova i ulaganja, napisao je čelnim ljudima države gradonačelnik Ivica Knežević 

Već po tradiciji veljača – mjesec s kojeg smo jučer otkinuli posljednji list kalendara, Goranima je donijela najviše muka i problema sa snijegom. Njen početak, kao i završni tjedan, bili su puni snijega i pratećih nedaća – otežanog prometovanja, kašnjenja u školu i na posao, povećanih troškova grijanja, oštećenja na kućama, stanovima i automobilima te, za lokalne samouprave, ogromnih troškova vezanih uz čišćenje prometnica. Istina, donijela je veljača kroz svoje lijepe dane i niz koristi svima koji se bave turizmom, ali kad se u konačnici povuče crta i zbroje plusevi i minusevi jasno je da su štete veće od koristi pa je veljača bila upravo idelana za ilustriranje svih teškoća života koje Goranima nudi podneblje u kojem žive. U skladu s tim delnički gradonačelnik Ivica Knežević tijekom veljače uputio je čelnim ljudima Hrvatske dva pisma. Prvo je početkom mjeseca, nakon prvih obilnih padalina koje su na tren blokirale normalan život, uputio predsjedniku Vlade RH Zoranu Milanoviću, potpredsjedniku Branku Grčiću te zamjeniku ministra Jakovu Puljizu. U tekstu odaslanom e-mailom spomenutim dužnosnicima Knežević kaže: 
    

Dva metra snijega
– Pišući Vam ovaj e-mail ne želim biti ni ironičan ni maliciozan, naprotiv, želim samo kroz nekoliko fotografija dočarati kako izgleda uobičajena delničko-goranska zimska svakodnevnica, kao dio onoga što sam mjesecima protekle godine ponavljao želeći Vas uvjeriti koliko je teško živjeti i biti uspješan poduzetnik u Gorskome kotaru. 
    Nešto što je u većini krajeva uobičajeno jest, kada u jutro otvorite ulazna vrata od kuće, da možete otići na posao, po dnevne potrepštine, do ambulante, na poštu, banku, školu..., a nas zimi obično dočeka nešto što je za većinu pred malim ekranima idilično, bajkoviti, čarobno lijepo. No, kada ispred sebe ugledate gotovo dva metra snijega koji je napadao prethodnog dana i preko noći, koji vam se uruši u hodnik, znate da nema druge već da morate uzeti lopatu i onih desetak metara do ulice izlopatati, a pri tome, kako ste sve bliži cilju, više ne znate gdje ćete taj snijeg odbacivati, jer i ljudska snaga i zamah imaju granice! To traje oko dva sata i uvjeravam Vas da nije nimalo lak posao, pogotovo kada u kućama nema mlađih ljudi, a i ti, stariji ljudi imaju potrebu živjeti. 
    
Ostaju mrvice
Kada sve izlopatate, kuća vam je i dalje okovana snijegom, pri izlazu na cestu morate provirivati budući od visine snijega ne vidite ni autobus ni kamion, a još manje osobni automobil, ali sve je to dio života goranskog čovjeka, koji naravno ima i svoju vrlo visoku cijenu. Pogledate kroz prozor, a snijeg vam je do prozorskih klupčica, naše kuće su skromne, niske jer nemamo za više i raskošnije, a kada pogledate u dvorište, prvo vam s krova vise ledene sige i do dva metra dužine, a dvorišna ograda visine 120 centimetara se gotovo i ne vidi. Naravno, tamo uopće ne možete prići, jer je to nemoguće. A sada zamislite da su sve ulice takve, da ih treba čistiti, posipavati, da onim 18,1 stanovniku po četvornom kilometru treba osigurati prihvatljive uvjete života, ne daj Bože hitnu, vatrogasce, a sve to ima svoju ekstremnu cijenu! 
    Poštovani, s obzirom na ove konkretne uvjete u kojima živimo, a ne mazi nas ni proljeće, često puta ni jesen, lijepo Vas molim da u vašim budućim promišljanjima uvažite Gorski kotar kao specifičnu mikroregiju s vrlo teškim uvjetima života, te da konkretnim olakšicama omogućite da se ostvari ono malo poduzetničkih planova i ulaganja koja prije svega ovise o prihvatljivim uvjetima za ulagača a radi njihove isplativosti i održivosti. Ukoliko se Gorski kotar posebnim olakšicama ne izuzme kao specifična mikroregija, bez obzira na sve mjere koje poduzimate, bez obzira na sve europske fondove i mogućnosti koje se nudi, Gorski kotar nema šansu. Nema šansu ako i temeljni resursi koje imamo, a to su naše šume i naše vode, najveću dobit i interes donose samo javnim poduzećima koja njima upravljaju, a nama ostaju tek mrvice!«, napisao je Knežević pozvavši predstavnike Vlade da posjete Gorski kotar baš tijekom veljače. 
    
Ništa od odgovora
Nažalost, ne samo da nije bilo nikakvog posjeta, već nije stigao ni bilo kakav odgovor pa je krajem veljače gradonačelnik Knežević pismo slične tematike uputio i na Ured predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović potrudivši se da je upozna sa trenutačnim stanjem u Gorskom kotaru i aktivnostima koje Koordinacija goranskih načelnika provodi u namjeri osiguranja kvalitetnog zakonskog akta koji bi zaustavio lagani nestanak Gorskog kotara i omogućio opstanak ljudi na ovom području, možda i razvoj. U podužem pismu Knežević, između ostalog, kaže: 
    – Bitan element naše posebnosti čini nadmorska visina kao naročito otežavajući uvjet života i rada. Naime, dok drugi uglavnom cijelu godinu stvaraju novu vrijednost, proizvode i time osiguravaju društveni napredak i razvoj, što nas apsolutno raduje, naši stanovnici i poduzetnici se mjesec, dva ili tri, nekada i dulje, bore s elementarnim preživljavanjem zbog snjegova kada je nemoguće ili otežano dopremiti repromaterijal, poštivati rokove i izvršiti isporuku robe a cijena njihova rada je takva da ne mogu biti konkurentni. Fizičke i pravne osobe se svake godine šest, sedam, pa i osam mjeseci moraju grijati što stvara znatne troškove, a pravne osobe čini nekonkurentnima. Upravo konkurentnost i jednaki uvjeti privređivanja je ono što potiče na daljnje aktivnosti, to je magnet koji će privući ulagače, investitore, a da je tomu tako u to ne mogu vjerovati samo oni koji su Gorski kotar doživjeli samo lijepog ljetnog vikenda pobjegavši od gradske vreve i sparine, ali koji nikada nisu živjeli u njemu, ili barem doživjeli jednu uobičajenu pravu goransku zimu. 
    
Šumski doprinos

Gradonačelnik Knežević posebno skreće pažnju na stanje u šumarstvu i drvnoj industriji. 
    – Gorani su oduvijek živjeli od šumarstva i drvne industrije, no nisu oni uništili drvnu industriju, niti ih se išta pitalo što oni misle o centralizaciji Hrvatskih šuma. Ako je nepobitna činjenica da je 83 posto površine Gorskog kotara pokriveno šumom, a jest, da vodotoci Gorskoga kotara čine 77 posto ukupnih vodotoka Primorsko goranske županije, tada ne treba biti pametan i mudar da bi se došlo do zaključka da Gorski kotar nema resurse za proizvodnju maslinovog ulja ni za ribarstvo! U isto vrijeme gradovi i općine u Moslavini ostvaruju po osnovi plinske rente i po deset milijuna kuna prihoda u proračunima, dok je temeljem Zakona o brdsko planinskim područjima šumski doprinos pet posto, a na primjeru svih lokalnih samouprava Gorskog kotara ne prelazi iznos od tri milijuna kuna, piše Knežević koji na kraju pisma upućuje novoj predsjednici Hrvatske poziv da što prije primi predstavnike Gorskog kotara i porazgovara s njima o pitanjima opstanka Gorskog kotara. Hoće li, za razliku od Vlade RH, stići bilo kakav odgovor iz Ureda predsjednice RH, saznat ćemo uskoro.

Sumorne prognoze 
    
    U Gorskome kotaru je u prošlosti bilo i puno življa. Iz 1900. godine postoji podatak da je u Gorskome kotaru živjelo više od 40.000 stanovnika da bi već 1960. godine taj broj pao na 26.120 stanovnika, što iznosi 8,55 posto stanovnika Primorsko goranske županije. Prema popisu stanovnika iz 2011. u Gorskome kotaru je zabilježeno 22.959 stanovnika, a u odnosu na popis iz 2001. godine to je smanjenje za 3.100 ljudi što znači da su nestala naselja veličine Brod Moravica, Skrada i Ravne Gore! Ako se nešto ne poduzme, demografi najavljuju da će 2021. u Gorskome kotaru živjeti svega 17.000 stanovnika, piše Knežević. 
    
Nekonkurentni 
    
    Da bi ljudi ostali na ovom području moraju imati sredstva za život, a to znači da bez ulaganja koje će otvoriti nova radna mjesta, neće biti ni razvoja ni opstanka. A uz postojeći i najavljeni regulatorni okvir to neće biti moguće! Naime, kada izgradimo najmodernije poslovne zove, ukoliko uvjeti ulaganja budu isti u zagrebačkoj, varaždinskoj, istarskoj, dalmatinskoj, slavonskoj, ili nekoj drugoj regiji, a oni nemaju otežane uvjete kao što ih imamo mi, i ukoliko se potencijalnim ulagačima ne daju konkretne olakšice za ulaganje u Gorskom kotaru, nema dvojbe da k nama neće doći nitko, budući neće biti konkurentni.

(M.K.)