Delnice, 10. veljače 2014.

SADAŠNJOST TEŠKA, BUDUĆNOST NEIZVJESNA PRECIZNO IZRAČUNATI ŠTETE BIT ĆE PRAVI POTHVAT

Borba za Gorski kotar ne može se dobiti bez Gorana

Ako mogu seljaci koji stalno dobivaju poticaje traktorima blokirati Hrvatsku, valjda i Gorani mogu pokazati tko od balvana ostavaruje najveću korist – oni koji gotovo da ni ne znaju gdje je Gorski kotar 


DELNICE » Školsko zvono koje je nakon punih tjedan dana jutros napokon zazvonilo u svim goranskim osnovnim i srednjim školama, osim u čabarskom kraju, simbolički je, nadamo se, označilo kraj najteže zimske nepogode zabilježene u bližoj povijesti Gorskog kotara. Naime, oluja ledene kiše ostavila je iza sebe razaranja koja vizualno podsjećaju na ratna pustošenja, a po količini materijalne štete na šumama i komunalnoj infrastrukturi, posebno opskrbi električnom energijom, idu u red najvećih gubitaka koja u svojoj povijesti bilježe državna poduzeća što vode brigu o šumarstvu i elektro opskrbi. 
    

Stotine milijuna

Prve procjene HEP-a spominju 50 milijuna kuna šteta, a iz Hrvatskih šuma još ne mogu biti toliko precizni pa, analizirajući stanje samo na području najpogođenijih sredina – a to su Čabar, Gerovo, Tršće, Prezid i Crni Lug – govore o šteti od nekoliko desetaka milijuna kuna, vjerojatno čak i troznamenkastoj brojci. A to su tek prve procjene i nisu vezane, bar kad je o šumarstvu riječ, za cijeli Gorski kotar! I to su samo dva najjače pogođena državna poduzeća. Gdje su još štete na Hrvatskoj željeznici kojoj je danima trajao prekid prometa između Ogulina i Rijeke. Nitko još ni ne spominje troškove lokalnih samouprava vezanih uz probijanje do ledom odsječenih naselja i plaćanje troškova rada agregata. Nitko nije pokušao izračunati velike štete u goranskoj privredi koje najveći dio zbog nedostatka struje ne radi ni danas. Gdje su još gubici koje su pretrpjeli proizvođači mlijeka, poljoprivrednici i vlasnici voćnjaka. Kolike će biti štete na kućanstvima, automobilima... 
    
Hortus diabolicus


Boli glava od ovog nabrajanja koje postaje još tmurnije i tužnije ako znamo da još uvijek znatan dio kućanstva u Gorskom kotaru i dalje nema struju, dio se »grije« i čita tek zahvaljujući agregatima koji gutaju tone goriva, a i oni koji struju imaju žive u strahu da bi svaki čas mogla nestati. I da bude još gore – daleko je ova ružna, ružna zima od svog kraja. Tek smo u desetom danu veljače pa iako prognoze govore o dobrih tjedan dana juga, pitanje je što nas još čeka. Sadašnjost teška, bliska budućnost neizvjesna, a dalje... Može li se Gorski kotar uopće nadati nečemu boljemu u ovim teškim trenucima kad sve izgleda tako depresivno i jadno da bi najbolje bilo bježati glavom bez obzira iz ovog »zelenog srca Hrvatske«, iz ove »hrvatske Švicarske« koja više ovih dana sliči Afganistanu. 
    Pesimisti (i realisti?) čine upravo to savjetujući mladima da bježe iz ovog »đavoljeg vrta« (Hortus diabolicus) kako su ovo područje nazivali očigledno pametni Rimljani, a optimisti se tješe onom čuvenom da valjda ne može biti gore od ovoga pa samim time mora biti bolje. Argumenti za takav pozitivan (da li i realan?) stav postoje, kao što postoji i mogućnost da ova prirodna katastrofa – koliko god to apsurdno zvučalo – bude pokretač značajnih pozitivnih promjena. 

Investicijski ciklus

Naime, i HEP i Hrvatske šume iz sadašnjeg teškog stanja mogu se izvući jedino sanacijom golemih šteta, a to znači velikim ulaganjima i izgradnjom mreže podzemnih električnih vodova, odnosno obradom i izvlačenjem ogromnih količina oštećene bukove sirovine. Taj investicijski zamah koji će krenuti već ovog proljeća, čim to vremenske prilike dozvole, osjetit će i Gorani jer će, nadajmo se, i građevinske firme ovog područja dobivati poslove, jer će radnici koji budu dolazili iz svih dijelova Hrvatske negdje morati spavati i hraniti se, jer će, na kraju, infrastruktura elekrtrične opskrbe biti puno kvalitetnija i suvremenija od dosadašnje. 
    Nadalje, ova nimalo romantična zima napokon je pažnju hrvatske javnosti, ponajprije političara koji ionako o svemu odlučuju, skrenula na realne probleme Gorskog kotara – izoliranost, siromaštvo, nedovoljno kvalitetnu komunalnu infrastrukturu te općenito bitno teže uvjete života i rada u odnosu na ostale dijelove Hrvatske. Hektolitri ledene kiše i tone leda trebale su da bi mnogi shvatili kako se iza idililčne slike snijegom pokrivene šume i pod bjelinom zaspalih naselja krije svakodnevica koja je daleko od idile. Nije da i toga nema, ali se sve to debelo plaća jer je život u Gorskom kotaru puno teži i zahtjevniji od života u metropoli, uz more ili na otoku. 
    

Poseban zakon


Baš zato Gorski kotar zaslužuje ono što imaju drugi slični planinski dijelovi Europe – posebne zakonske odredbe i pravila koje će olakšavati život onima koji usprkos svemu žele ostati. O potrebi takvih zakonskih akata premijera i predsjednika RH pitali su za njihova dolaska u Gorski kotar novinari, a okretanje prema takvim zakonskim rješenjima tražio je, ne po prvi put, i župan Zlatko Komadina. I dok je odgovor premijera Milanovića bio uopćen, predsjednik Josipović ipak je nagovijestio potrebu da se »za krajeve poput Gorskog kotara nađu kvalitetnija zakonska i infrastrukturna rješenja«. Ipak, reći će pesimisti/realisti, sve su to, za sada, samo riječi. Dugo će još trebati da one postanu stvarnost, a realna je opasnost da nikad i ne postanu. I baš zato u cijelu se priču o borbi za Gorski kotar trebaju puno više i žešće nego do sada uključiti i sami Gorani. Čak i, bude li trebalo, građanskim neposluhom. Jer, ako mogu seljaci koji stalno dobivaju poticaje svako malo traktorima blokirati Hrvatsku, mogu valjda i Gorani balvanima najdirektnije pokazati kako od tih balvana najveću korist ostvaruju oni koji gotovo da ni ne znaju gdje je Gorski kotar

Ni »z« od zimskog turizma 
    
    Među žrtve ove horor zime treba ubrojiti i goranski turizam. Bolje reći – takozvani zimski turizam. Naime, snijega do 24. siječnja uopće nije bilo. Onda je pao i taman kad su se svi spremali da krenu u sanjkaške i skijaške avanture – eto leda. Tako, zahvaljujući »darežljivoj« goranskoj klimi ni ove zime od četiri goranska skijališta s radom nije počelo još niti jedno, a ako i krene pitanje je koliko će uopće raditi. Drugim riječima, opet su u vjetar bačeni novci vezani uz pripremu zimske skijaške sezone. I to ne mali. Za sanaciju Čelimbaše i dobivanje dozvole za rad uloženo je oko milijun kuna, a na desetke tisuća kuna uložili su poduzetnici u Kupjaku (sanjkalište Gina) i Delnicama (Planinski centar Petehovac). Povrat novca? Možda. Kad dođe proljeće. Nažalost, zimski turizam u Gorskom kotaru, u ovakvim uvjetima, pomalo postaje besmislen

 

 
© Copyright Grad DELNICE • Izrada i održavanje Magdalena Delnice