Delnice, 06. svibanj 2012.

RIBIČI IZ MNOGIH ZEMALJA SVIJETA TRAŽE MIR I JEDNOSTAVNU, TIPIČNU GORANSKU PONUDU

Iz dalekog Hong Konga »potegnuo« do Kupe

Više od 600 dozvola kupili su francuski ribiči, dvjestotinjak njih stiglo je iz Njemačke i Italije, a na vodama Kupe bili su ribolovci iz Austrije, Švicarske, Velike Britanije, SAD-a, Rusije, Ukrajine, pa i Južnoafričke Republike

Preko 600 ribolovnih dozvola kupili su lani francuski ribiči, dvjetsotinjak njih stiglo je na ovo područje iz Njemačke i Italije, a atraktivne divlje vode Kupe, Kupice i Curka tijekom godine »kušali« su i zaljubljenici u ribičiju iz Austrije, Švicarske, Mađarske, Velike Britanije, SAD-a, Rusije, Ukrajine, pa i Južnoafričke Republike i Hong Konga. Što nekoga iz Hong Konga namami u zeleni dio Primorsko-goranske županije na ribolov, pokušali smo doznati od Mladena Merkaša, predsjednik Sportsko-ribolovne udruge Brod na Kupi, koja broji 150 članova i po broju prodanih ribolovnih karata najjača je u Gorskom kotaru. Pokriva rijeke Kupu, Kupicu, Curak i gornji tok rijeke Dobre.
    No, promocija ribičije na ovim divljim i očuvanim vodama te guštanje u čarima pecanja u goranskoj prirodi nisu jedine aktivnosti članova udruge. Naime, veliki dio posla ovih volontera je i očuvanje ribljeg fonda te poribljavanje ovih rijeka.
    Govoreći o sporskom ribolovu i turistima ribičima, koji dolaze na ovo područje, Merkaš je prije svega pojasnio tko može loviti ribu i na koji način. Lovi se, naime, isključivo na mušičarski pribor, dakle mušičarski štap i jednu mušicu. Svi drugi načini su zabranjeni. Pritom Kupica i Curak imaju režim »uhvati i pusti«. Svaka riba koju se uhvati mora se i pustiti natrag u vodu, a taj težim vrijedi i za područje Lipljan na rijeci Kupi. Ribolovce, ipak, najviše privlače Kupica i Curak.
    Konkretno, love se pastrva i lipljan, a tijekom zime mladica. Lovostaj je, za svu ribu osim mladicu, od 15. listopada do 1. travnja, s time da se mladica lovi od 15. listopada do 15. veljače.
    Posebna vrijednost Kupe, Kupice i Curka je u tome što su to potpuno očuvane rijeke, divlje vode, i to privlači turiste. Ribe također ima jer se u SRU-u trude poribljavati i tako očuvati riblji fond. Imaju vlastiti uzgoj ribe, svoje matično jato, iz kojeg se dobivaju ikra i mlađ. Lipljana i pastrve se po potrebi dokupljuje u drugim ribogojilištima. 
    – Praktički što dobijemo od prodanih dnevnih karata dajemo natrag u vodu. To je jedini način da očuvate njeno bogatstvo i da vam ribolovci dođu. Ribolovci, naravno, dolaze ako u rijekama ima ribe. Mi prodamo 1.500 do 2.000 karata što je znak da je na vodi situacija dobra. Problem nekih udruga je upravo u tome što ukoliko ne prodaju dnevnu kartu nemaju dovoljno sredstava za poribljavanje.
    Inače, svatko može loviti, ne mora biti član udruge, jedino mora platiti dnevnu kartu koja ipak nije skuplja nego u Sloveniji. Cijena je ondje kratko bila viša, nekih mjesec dana dok je Slovenci nisu izjednačili s cijenom na hrvatskoj strani Kupe. Karte su od 150 i 250 kuna, s time da se proda daleko više ovih skupljih. Cijenu usklađujemo dogovorom sa Družinom iz Kočevja. Isto tako je interesantan podatak da Slovenci prodaju dvostruko manje dnevnih karata od nas, rekao je Merkaš.
    Ribolovne karte se mogu kupiti u kafićima, kod iznajmljivača i slično, no u uredu TZ-a trenutno ne. 
    Najviše dolaze strani ribiči, lani ih je bilo iz ukupno čak 28 zemalja. Gosti su u Kupskoj dolini boravili minimalno 3 dana i ostvarili znatan broj noćenja. To su gosti koji se duže zadržavaju, tjedan dana ili dođu na produženi vikend.
   

Talijan dovodi prevoditelja
– I gosti nam se često vraćaju. Tako naprimjer jedan talijanski industrijalac dolazi od 1992., dva puta godišnje po tri dana. Zanimljivo, dolazi sa svojim prevodiocem. Također već dvadesetak godina nam dolazi i jedna grupa Engleza. Dolaze upravo zbog te divlje vode. I nakon nekoliko godina tu se osjećaju kao domaći. Kupica i Kupa su im zanimljive i stoga što nisu toliko komercijalizirane vode. Ljudi ovdje nađu mir i anonimnost. Tu je tako bio i jedan od najpoznatijih svjetskih ragbijaša koji je ovdje u miru, bez obožavatelja ili novinara guštati u ribolovu. Taj mir i nesmetanje ovdje gosti ne moraju dodatno platiti, dok se vani ta komocija skupo plaća. U Kamčatki, na ribolovnom području koje su od Rusa zakupili Amerikanci, dnevna ribolovna karta košta 1.500 dolara. Minimalni aranžman je 6.000 dolara. No kada Tom Cruise i kompanija tamo zakupe vodu nitko drugi tamo ne može doći. A i 300 kilometara se treba voziti helikopterom do tih rijeka.
    Sve u svemu, nije rijetkost da se na naše rijeke zalete i ruski bogataši, isprva skeptični, no vrate se ponovo jer im se ovdje svidi, istaknuo je predsjednik SRU Brod na Kupi.
    Na pitanje što nekoga tko ima novca i prošao je svijeta ustvari privlači (i vraća) u Kupsku dolinu, Merkaš je istaknuo susretljivost domaćih ljudi. Što se tiče ponude, dodao je kako su ribolovci specifični gosti. Oni ujutro nakon doručka idu na vodu i žele mir i tišinu. I do navečer su na rijeci. Najvažnije im je mir i komocija na vodi, da nema uznemiravanja i gužve. Austrijske ili slovenke komercijalne vode tako znaju biti problematične zbog velikog broja ribiča koji na njima love.
   
Vatra na otvorenom

Detalj, koji ih često oduševi, a čini se banalan je to da ovdje, primjerice, mogu naložiti vatru. Ekipa rado napravi jednostavan roštilj u Zelenom viru... 
    – Taj najobičniji doživljaj vatre na otvorenom im je pravi gušt. To je ono što naši ugsotitelji ne prepoznaju, da u jednostavnim stvarima mogu naplatiti novac. Ovim gostima je dosta mondenih restorana, već im treba nešto najprimitivnije, kobasica ili komad dobrog domaćeg špeka na štapu i ispečen na vatri. Ne traže super luksuz, već upravo suprotno. Na izvoru Kupe se mnogi oduševe ovdašnjom malom farmom. Tipični seoski doživljaj, tu su puhovi u gajbi, krave, ovce, pas, zaluta srna... To je doživljaj. I da im se kaže da kota 1.000 eura, nije im skupo. Isto tako, nevjerojatno im je kada vide da pijem vodu iz izvora Kupice i Curka, ispričao je ovaj zaljubljenik u ribolov podsjetivši na to kako u primjerice turističkim zajednicama ne mogu shvatiti da Kupska dolina živi od ribolova. Iznajmljivači su za sezonu već praktički rasprodani, i uglavnom se radi o turistima ribolovcima.
    – Gorski kotar je jako očuvan i što se tiče ribolova bi mogao napraviti veliki business. No teško je animirati ljude. Mi kao udruga nikada nismo dobili nikakve poticaje. Doduše, nismo ih ni tražili, ali nitko nije pitao koliko pridonese naša udruga, a koliko neka druga. Ne tražimo novac, ali neka TZ neka naprave prospekt, ali profesionalno napravljen prospekt u kojem neće biti slika koje pokazuju nedozvoljen način ribolova i kontra su produktivne, rekao je ovaj znalac te istaknuo kako je u promociji Kupske doline i općenito Gorskog kotara kao ribolovne destinacije potrebna veća povezanost s TZ-ima.
    Isto tako je naglasio kako se ne shvaća da se Udruge rad bazira na gospodarskoj osnovi koju propisuje Ministarstvo, kao i da jednom uništena i devastirana voda treba najmanje 10 godina da se vrati u poziciju vode koja će privlačiti turiste.

SKUPI BRITANSKI TWEED ZAMIJENIO KUPICOM

    Prije nekoliko godina došao nam je na Kupicu čovjek koji ima u vlasništvu vodu Tweed. Riječ je o izuzetno skupoj vodi u Velikoj Britaniji na kojoj dnevna karta stoji oko 500 funti.
    – Pitao sam ga zašto je došao ovamo u ribolov kada ima jednu od najcjenjenijih i najskupljih voda u Engleskoj. Čovjek mi je odgovorio kako je ono business. Točno se zna satnica, rezervira se pola godine unaprijed, u minutu se zna koliko se može biti na vodi. Kupica je sasvim druga priča. Voda je divlja, neiskvarena, još uvijek možete vidjeti čaplju na sredini rijeke. Ili medvjeda koji dođe piti vodu na 20 metara od vas. To je doživljaj. To su idilične stvari koje ljudi u Gorskom kotaru žele doživjeti i dosta dožive, rekao je Merkaš.

(M. K.)