Delnice,22. svibnja 2014.

UPOZORENJE EPIDEMIOLOGA NA GORANSKOM TERENU POJAVILA SE HEMORAGIJSKA GROZNICA

Čuvajte se mišje groznice!

DELNICE » Iz delničke ispostave Higijensko-epidemiološke službe Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije na adrese medija koji pokrivaju područje Gorskog kotara voditeljica te ispostave dr. med. Marinka Kovačević uputila je obavijest o pojavi tzv. »mišje groznice«, odnosno hemoragijske groznice s bubrežnim sindromom, bolesti koja može biti opasna »uhvati« li je čovjek, ali i bolesti od koje se može uspješno izbjeći poštujući uz temeljna pravila o higijeni i zdravom načinu života i neke dodatne mjere opreza. U dopisu medijima dr. Kovačević ističe kako je područje Gorskog kotara zbog svojih prirodnih karakteristika, vrsta djelatnosti kojima se stanovništvo bavi te činjenice da je tijekom znatnog dijela godine izletnička destinacija, rizično za pojavljivanje ove bolesti. »Svake godine imamo prijavljeno po nekoliko slučajeva, a u većem broju ova je bolest zahvatila goransko područje 2002. godine kada je broj glodavaca koji je prenosi bio u porastu. Riječ je o malim šumskim glodavcima kao što su riđa voluharica, žutogrli miš, šumski miš, poljski miš i livadna voluharica. 
    Budući da se virus ove bolesti nalazi samo kod one vrste glodavaca koji ne žive u naseljenim mjestima, »mišjoj groznici« ponajprije su izloženi oni koji borave u prirodi, mada na umu treba imati da se ti šumski glodavci mogu naći u blizini ili čak i u samim ljudskim nastambama koje su smještene uz šumu i blizu su prirodnom okruženju, pogotovo onima koje su izdvojene od naselja, nisu stalno naseljene i »otvorene« su za ulazak i kretanja šumskih glodavaca. 
    

Prirodno žarište
Infekcija virusom hemoragijske groznice za te glodavce nije pogubna, ali ih čini opasnima jer postaju izlučivači virusa u okolinu i to najviše i najčešće mokraćom i izmetom. Stoga je svaki ulazak u njihov svijet, svijet tzv. prirodnog žarišta, potencijalna opasnost zaraze. Na svu sreću zaraza je relativno rijetka, ali svakako treba biti na oprezu. Način na koji se ljudi mogu zaraziti može biti udisanjem prašine onečišćene izlučevinama zaraženih šumskih životinja, odnosno unosom uzročnika u usta što se događa uz »pomoć« onečišćenih ruku ili pak hrane i pića zaražene izlučevinama«, piše dr. Kovačević naglašavajući kako je vrlo bitno istaknuti kako se zaraza ne prenosi među ljudima što na jedan način olakšava prevenciju. Naime, opasnosti zaraze najviše su izloženi oni koji intenzivno, najčešće radi svog posla (šumski radnici, poljoprivrednici, lovci) često borave u šumi i dolaze u izravan ili neizravan dodir s malim šumskim glodavcima. Tu su, naravno, i izletnici te svi ostali ljubitelji prirode, ali i vlasnici te žitelji kuća ili gospodarskih zgrada smještenih u šumskim područjima, odnosno u blizini šume. 
    
Pravila ponašanja

Za sve njih postoje jednostavna pravila ponašanja čije poštovanje u velikoj mjeri umanjuje mogućnost zaraze. Kad je riječ o ljudima kojima je šuma radno mjesto, oni trebaju znati kako nije dobro ostavljati osobne stvari i pribor za rad dulje vrijeme (više sati ili dana) nezaštićen na tlu u šumi, a pri poslovima u kojima se s tla diže prašina treba izbjegavati udisanje te prašine te čak, u određenim prilikama, nositi prikladnu laganu masku preko nosa i usta. Nije dobro ni spavati ili se odmarati izravno na šumskom tlu, a ako se zbog posla boravi u šumskim nastambama, potrebno je držati ih u najvećem redu i čistoći, bez ostavljanja ostataka hrane na otvorenom jer to privlači glodavce. Vlasnici i žitelji kuća smještenih u šumi ili uz šumu svakako trebaju voditi brigu o tome da im glodavci ne ulaze u kuću, a hranu i otpatke treba spremati tako da ne privlače glodavce, kao što je potrebno čuvati hranu i piće od onečišćenja izlučevinama glodavaca. Čišćenje dulje vrijeme neiskorištenih kuća potrebno je obavljati sa što manje dizanja prašine, a nakon takvih čišćenja – tijekom kojih je dobro koristiti i laganu masku preko usta – nužno je oprati ruke u toploj vodi i sapunici.

Prati ruke i ne ležati na tlu 
    
    Izletnicima se savjetuje da za vrijeme izleta čuvaju svoju hranu i piće od glodavaca i ne ostavljaju je izravno na tlu. Potrebno je i održavati higijenu ruku, oprati ih ili otrti vlažnom maramicom prije jela, a svakako treba izbjegavati piti vodu iz neuređenih šumskih izvora i lokvica, budući da se njima koriste i šumski glodavci. Također je pametno izbjegavati odmaranje (ležanje) izravno na šumskom tlu, osobito ako ste primjetili glodavce ili njihove rupe, a isto je tako potrebno izbjegavati loviti ili dirati šumske glodavce, čak i uginule. (M.K.)