Delnice, 31.kolovoz 2013.

KAMENI SVJEDOK PROŠLOSTI 110. OBLJETNICA IZGRADNJE KIRIJAŠKOG ZDENCA U DELNICAMA

Furmani nestali, fojnar ostao

Fojnar je pušten u rad 25. kolovoza 1903., a gradile su ga kirijaške obitelji Kezele, Curl i Pleše. Danas je 110-godišnji lijepi fojnar mjesto gdje Delničani znaju doći po vodu za zalijevanje vrtova, neki i oprati automobil, no šteta je da on, kao i čitav prostor Potoka, nije jače turistički valoriziran

DELNICE » Proteklog se vikenda navršilo punih 110 godina od izgradnje kirijaškog zdenca, iliti kako to Delničani kažu, furmanskog fojnara na Potoku. Na stotu godišnjicu izgradnje tog objekta, dakle pred deset godina, taj je spomenik delničke prošlosti obnovljen i uređen, a na prigodnoj pučkoj svečanosti te 2003. godine postavljena je i prigodna info tabla u pripremi čijeg je teksta sudjelovao proučavatelj delničke povijesti Željko Laloš koji, podsjećajući na značaj tog spomenika vezanog uz kirijašenje kao višestoljetno zanimanje Gorana, kaže:
    »Fojnar je pušten u rad 25. kolovoza 1903. godine prigodom obilježavanja 150. obljetnice od puštanja u rad Liščove pilane potočare u donjem dijelu korita Potoka, 110. obljetnice puštanja u rad prve pilane potočare Matije Petranovića – Vóudarovega izgrađene poviše Prepničkog mosta 1793. godine i 110. obljetnice početka organiziranog bavljenja Delničana kirijaštvom. U godini njegova puštanja u rad obilježila se i 100. obljetnica rada nekadašnje Belanove kovačnice na Vidmu, a njegova izgradnja veže se i uz 400. obljetnicu najstarijeg goranskog svetišta Majke Božje Svetogorske na Svetoj Gori kraj Gerova.
   

Tri cijevi
Nositelji izgradnje fojnara bile su delničke kirijaške obitelji Josipa Kezelea – Beloanovega, Ivana Curla – Cúrletovega i Jure Plešea – Períečkenega. Iz klesanog kamena dopremljenog s obližnjih delničkih kava (manjih kamenoloma), fojnar su sazidali klesari obitelji Jose Fumića iz Hrvatskog primorja. Metalni plet (škpna) za vrh fojnara izradila je i postavila kovačka obitelj Nikole Šimunovića iz Delnica. U fojnar su bile ugrađene tri cijevi, a uvijek bi kroz jednu, svaka četiri mjeseca, tekla voda. Donja cijev uz kamen fpelar bila je cijev šumskih radnika (težoačka cejf). Srednja je bila kirijaška (furmanska cejf ), a gornja pilanarska (žoagarska cejf). Na pučkoj svečanosti 25. kolovoza 1903. fojnar je uz Dan blagoslova vode pustio u rad kirijaš Josip Kezele – Beloanof. Početak njegovog rada i korištenja blagoslovio je delnički župnik Martin Mihelčić, a potom su vatrogasci priredili pokaznu vježbu gašenja početnih požara.
    Izgrađen je u visini od približno 3,30 metara, a njegovo podnožje sedamdesetih godina prošlog stoljeća u cijelosti je sanirano betoniranjem. Zbog nagnuća, postojala je opasnost njegova urušavanja, tako da je u zemlji, glede njegova današnjeg izgleda, još uvijek ostalo ukopano oko 130 centimetara«, govori Laloš.
   
Neiskorištena atrakcija

Danas je 110 godina stari lijepi fojnar mjesto gdje Delničani znaju doći po vodu za zalijevanje vrtova, neki i oprati automobil (što baš i nije dozvoljeno), a nakon obnove 2003. godine kirijaški se zdenac sasvim lijepo uklapa u prostor Potoka i predstavlja mjesto posjeta određenog broja turista. Istina, stanje bi moglo biti još i bolje kada bi prostor Potoka doživio turističku valorizaciju i pretvorio se u delničko izletište, o čemu je proteklih godina bilo puno govora, a napravljeni su i određeni pomaci, ponajprije zahvaljujući vrijednim članovima Udruge »Zdolanski kraj«, koji su uredili okoliš, postavili klupe i i prostore za roštiljanje te izgradili nekoliko »drvenih šatora«, a tijekom ljeta nastoje organiziranjem zabavnih priredaba privući domaće ljude i posjetitelje te dokazati koliko je Potok potencijalno jaka turistička lokacija u okviru koje je upravo stari kirijaški zdenac pažnje vrijedan objekt koji na lijep način svjedoči o nedavnoj delničkoj i goranskoj prošlosti..

Okrepa za putnike namjernike
   
    Zanimljiv je podatak da je sve do izgradnje fojnara, točnije do lipnja 1903. godine, na tom mjestu obitelj Petranović – Voudarove, vlasnici pilana i mlinova potočara u Potoku i Kupskoj dolini, još krajem 18. stoljeća podigla nadstrešnicu s ponudom pića i jela za sve putnike dobronamjernike koji su se starim Zrinsko-frankopanskim trgovačkim putem kretali u pravcu Primorja ili u unutrašnjost zemlje.

(M. K.)