Delnice, 27. rujan 2012.

SIMBOL RISNJAKA JUBILEJ PLANINARSKOG SKLONIŠTA NA 1.418 METARA NADMORSKE VISINE

Planinarski dom na Risnjaku slavi osamdeseti rođendan

Od trenutka izgradnje Doma na Schlosserovoj livadi pa sve do danas, Dom je ugostio na tisuće ljubitelja planina, a svojom ljepotom i smještajem tik pod vrhom planine postao je svojevrsni simbol Risnjaka

CRNI LUG » Nedavno, točnije 18. rujna, navršilo se punih osamdeset godina od postojanja i rada Planinarskog doma na Risnjaku, objekta smještenog na Schlosserovoj livadi, stotinjak metara ispod samog vrha Risnjaka (1528). Od trenutka izgradnje pa sve do danas taj je Dom ugostio na tisuće ljubitelja planina, a svojom ljepotom i smještajem tik pod vrhom planine postao je svojevrsni simbol Risnjaka pa stoga i nije čudno da su obilježavanju osamdesete godišnjice ovog na 1.418 metara izgrađenog planinskog doma veliku pažnju posvetili u Nacionalnom parku »Risnjak«, ustanovi koja posljednjih dvadesetak godina brine o njemu.
   

Šumarska koliba
Kao planina Risnjak je već od početka 19. stoljeća zanimljiv mnogima, ne samo planinarima, već i botaničarima te putopiscima pa je tako među prvima koji su opisali svoj boravak na njemu bio poznati hrvatski putopisac i biolog Ljudevit Vukotinović Farkaš koji se do vrha popeo još davne 1877. godine. Ljepote Risnjaka privlače sve veći broj ljudi pa tako časopis »Hrvatski planinar« bilježi kako je 1899. godine napravljena staza prema vrhu Risnjaka i to od Smrekovca pa prema Schlosserovoj livadi. Zbog toga što ju je osmislio i označio tadašnji nadšumar Moravec ta je staza dobila naziv Moravčev put. Uz tu stazu ubrzo je na lokaciji Smrekovac niknula i šumarska koliba koja je, iako joj je funkcija bila vezana ponajprje uz radnike Thurn Taxis šumarije, redovno planinarima služila i kao odmorište, odnosno prenoćište. Od nje je, na žalost, danas ostalo samo mjesto na kojem se nalazila, ali bi to, kao i Moravčev put, ističe direktor NP »Risnjak« Miljenko Gašparac, trebalo u bliskoj budućnosti biti označeno i uređeno kako bi se sačuvao dio planinarske tradicije ovog kraja.
    Tridesetih godina prošlog stoljeća događa se u cijeloj Hrvatskoj val izgradnje planinarskih domova, a taj je val uzahvatio i Risnjak. Inicijatori su bili članovi planinarskog društva sušačkog »Velebita« koji su već 1914. godine imali nacrte za izgradnju planinarske kuće pod Risnjakom, neposredno uz šumarsku kuću na Smrekovcu, ali do realizacije nije došlo jer nije bilo doboljno sredstava. No, nakon što je Hrvatsko planinarsko društvo 1930. godine dobilo na 90 godina najam zemljišta Schlosserove livade, donijeta je odluka o gradnji. Naime, tu su livadu planinari smatrali idealnom za izgradnju planinarskog doma pa je gradnja počela 1931. godine, a već godinu kasnije dom je bio zgotovljen i mogao je primiti prve goste!
   
Nezgodna pozicija
Nacrte za izgradnju napravio je Josip Neuman, a graditelj je bio Marko Vukelić. Novoizgrađeni objekt nudio je u potkrovlju tri zasebne sobe i dvije veće skupne sobe – jednu za planinare, drugu za planinarke – te WC. U prizemlju je uz ulazni prostor bila blagavaona, kuhinja, izba, soba opskrbnika i dva WC-a.
    Novi Planinarski dom, tada i sada jedan od najljepših u Hrvatskoj, svečano je otvoren u u nedjelju, 18. rujna 1932. godine.
    U početku je Dom radio tijekom cijele godine, a već na kraju prve godine postalo je jasno kako je, usprkos vizualno lijepom položaju istodobno i riječ o za vremenske (ne)prilike nezgodnoj poziciji jer je Dom izložen udarima vjetra, kiše i snijega. Upravo stoga moralo se, zbog velike količine vlage, već prve godine izvršiti niz popravaka.
    Dom uspješno radi sve do Drugog svjetskog rata kada je u vihoru ratnih zbivanja stradao i u izgorio 1943. godine. Već početkom pedesetih godina, počinju javljati ideje o obnovi objekta, a najaktivniji ovog su puta članovi delničkog planinarskog društva. Njihova je ideja bila preseljenje Doma na lokaciju Tor nedaleko od Medvjeđih vrata. No, budući da su na Schlosserovoj livadi već bili napravljeni spremnici za vodu i bunari, bilo je pomalo nelogično i skupo tražiti novu lokaciju pa se odustalo od te ideje te se radove privelo kraju 1953. godine kad je Dom iznova proradio.
   
Obnovljen 1988.

Do osamdesetih godina prošlog stoljeća Dom je radio sporadično, ponajprije zbog poteškoća pronalaženja domara koji bi sezonski boravio u objektu. Zbog nepovoljnih klimatskih prilika početkom osamdesetih postalo je jasno da je nužna nova detaljna obnova. Osnovan je odbor i krenulo se u posao . Ta je obnova bila vrlo kvalitetna i zahvaljujući njoj Dom je i danas u vrlo dobrom stanju.
    Brigu o Domu od 1991. godine preuzima Nacionalni park »Risnjak« i od tog trenutka u Domu sezonski (od 1. svibnja do 30. listopada) boravi domar, zimska soba u kojoj se može pronaći sklonište i hrana uvijek je otvorena, vodi se redovna briga o održavanju, a realizirani su i neki novi zahvati poput postavljanja solarnih kolektora (2005. godine) koji osiguravaju električnu energiju. Danas Dom može primiti 50 ljudi, a godišnje ga posjeti prosječno oko 5.000 ljudi. U okviru djelovanja NP »Risnjak«, ističu, Dom ima veliki značaj pa će mu i u budućnosti posvećivati puno pažnje kako bi i zahvaljujući njemu pokazali ljepote Risnjaka i Gorskog kotara što većem broju ljudi.

Naplaćivale se ulaznice
   
    Zanimljivo je da se neposredno po izgradnji, po uzoru na Tomislavov dom na Sljemenu, naplaćivao ne samo boravak, već i ulaz u Dom! Planinari koji su bili članovi nekog planinarskog društva plaćali su 1 dinar za ulaz, a oni koji nisu bili članove morali su pri ulasku dati 2 dinara. Naravno, naplaćivala se i noćarina – 10 dinara u zajedničkoj i 15 dinara u zasebnoj sobi za članove PD-a te 20 i 25 dinara za »nečlanove«.

(M.K.)