Delnice, 13. prosinac 2011

USPJEH DELNIČKOG FILMAŠA NA MEĐUNARODNOM FESTIVALU U SOLINU

Kamerom opjevao Bosnu i Gorski kotar

Autor dokumentarnih filmova Rasim Karalić još je jednom potvrdio nedvojbenu nadarenost za ovaj vid filmskog izraza, osvojivši na 14. ITF'CRO 2011 posebno priznanje za film »Kupom nizvodno«

DELNICE Osvojivši na 14. ITF'CRO 2011 – međunarodnom festivalu turističkog filma u Solinu posebno priznanje za film »Kupom nizvodno« (»Downstream of the river Kupa«), delnički autor dokumentarnih filmova Rasim Karalić još je jednom potvrdio nedvojbenu nadarenost za ovaj vid filmskog izraza. Naime, Karalić, koji se intenzivno snimanjem i režiranjem dokumentaraca bavi posljednjih desetak godina, već je u Delnice nosio vrlo vrijedne nagrade s međunarodnih festivala od Tunisa do Berlina te nizu domaćih (Zagreb, Ičići, Rijeka...).
    »Film »Kupom nizvodno« snimao sam pune četiri godine tijekom svih godišnjih doba i mislim da mu je to dalo dodatnu vrijednost jer sam birao trenutke kad sam kamerom mogao uhvatiti baš ono što je karakteristično za prirodu i život ljudi tog kraja. Adut filma je i to što sam koristio snimke podvodnom kamerom, a posebnu draž daje mu osjećaj realnosti jer ja film nisam radio kao promo materijal, već kao moj doživljaj rijeke Kupe, Kupske doline i njenih brojnih ljepota«, govori Karalić koji, pojašnjavajući svoju sklonost dokumentarcima, ističe kako ga je još kao dijete privlačio dokumentarni film.
    »Ozbiljnije sam se radom na filmu počeo baviti nakon što sam, pred desetak godina, smogao financijskih mogućnosti za kupnju tehnike potrebne za snimanje i montažu. U tih desetak godina napravio sam petnaestak dokumenarnih te nekoliko kratkih igranih filmova, a odnedavno svoje znanje prenosim i članovima filmske sekcije u OŠ Ivanka Trohar u Fužinama. Temu biram po onome što me zanima. Primjerice, oduvijek su me privlačili zanati koji nestaju pa sam tako napravio filmove o pastirima, furmanima, samarašima, mlinarima... To su već same po sebi zanimljive teme jer su rijetke pa privlače pozornost.
   

Pogled iznutra
Uvijek mi je užitak, bez obzira na napore koji to prate, otići na izvor zbivanja, upoznati srž... Dakle, ako radim priču o samarašima, onda želim s njima provesti nekoliko dana, dobro ih upoznati, vidjeti što je ponajbolje snimiti, odabrati kadrove«, priča Karalić iz čijih je riječi vidljivo kako uživa u snimanju dokumentaraca. Prvi film koji je snimio bio je o ovčarima s bosanskih planina koji su ga još kao dječaka fascinirali zbog svog nomadskog života u prirodi. Uslijedila je potom priča o rudarima čuvenog rudnika Banovići, potom o furmanima, ljudima koji iz šume uz pomoć konja izvlače drva, pa »Vodeni čekić« o starom kovačkom zanatu utemeljenom na tehnici kovanja koja koristi snagu vode, a 2007. godine snimio je svoj dosad najpoznatiji i najnagrađivaniji film, dokumentarac »Stonoga« koji govori o ljudima koji iz bosanskih šuma drva izvlače uz pomoć volova.
    »To je film koji je privukao veliku pažnju, djelomično i stoga što vrlo realno prikazuje svu surovost tog posla, ali ostavlja i trag ljudskosti u odnosu ljudi i životinja koje rade taj teški posao. Za njega sam 2008. na velikom festivalu u Tunisu dobio prvu nagradu, a potom i na drugim festivalima među kojima je i festival u Berlinu. Nakon niza filmova vezanih uz Bosnu, odakle sam podrijetlom, više sam se okrenuo temama Gorskog kotara, gdje živim od početka 90-ih godina prošlog stoljeća.
   
Skupa minuta

Trenutačno, nakon tri godine rada, završavam film koji govori o stradanju Gorana i Slovenaca u koncentracijskom logoru Kampor na Rabu. Za izlazak na festivale i pred publiku trebam samo riješiti autorska prava za korištenje nekih talijanskih filmskih isječaka koje koristim. No, minuta košta 7.000 kuna pa sad skupljam novce za minutu i pol, koliko sam iskoristio. Neki naši ugledni povjesničari i filmolozi vidjeli su film i ocijenili ga vrlo uspješnim. Traje punih 78 minuta, vrlo je emotivan i presretan sam što sam ga snimio i što sam »uhvatio« svjedočenja niza ljudi koji su, s obzirom na visoku životnu dob, u međuvremenu umrli.
    Također radim i na dokumentarno-igranom filmu o Matić poljani. Pripremio sam građu, porazgovarao s nekoliko preživjelih sudionika tog tragičnog marša, a dio filma volio bih predočiti i u igranom obliku. To je svakako zanimljiva tema i tragedija bez premca pa je nikako ne smijemo zaboraviti. No, to će još malo pričekati jer nemam financijskih mogućnosti. Naime, sve filmove do sada financirao sam sam, ali sad su vremena zaista sve teža i nije mi lako izdvojiti sredstva jer je obitelj u prvom planu. Pomoć nadležnih institucija, pogotovo lokalne samouprave, je slaba jer često o novcu namijenjenom kulturi odlučuju oni koji o kulturi ne znaju ništa, ili znaju jako malo«, primjećuje Karalić

Vlasnik mini-marketa

Većini Gorana Rasim Karalić poznat je ponajprije kao vlasnik mini-marketa na autobusnoj postaji Delnice te pokretne trgovine kojom obilazi mala goranska mjesta. Baš na tim putovanjima nastao je veliki dio filma o Kupskoj dolini, a trenutačno, uz prodaju namirnica u najudaljenijim zakutcima Gorskog kotara, zajedno s Milanom Majnarićem snima film o zaboravljenim selima i ljudima koji su ostali živjeti u njima.

Jaka konkurencija

Da je solinska nagrada itekako vrijedna (prošle ju je godine dobio i riječki sineast Bernardin Modrić), vidi se i iz podatka da su na ovogodišnji ITF'CRO 2011 prispjela 272 filma turističke, promotivne, putopisne, dokumentarne, kulturološke, ekološke, i religiozne tematike iz 67 zemalja svijeta. Nominirano je 80 filmova za jednu od festivalskih nagrada, od toga 55 filmova iz inozemstva i 25 filmova iz Hrvatske. Među odabranima je i Karalićev film o Kupi, a u obrazloženju nagrade, koje potpisuje Vojko Pleština, glavni direktor manifestacije i predsjednik ITCO/Svjetske federacije festivala turističkog filma, te Miroslav Mahečić, predsjednik Međunarodnog žirija festivala, stoji da se nagrada dodjeljuje »za kvalitetu prikaza turističkih sadržaja i kvalitetu života u Kupskoj dolini«.

(M. K.)