Delnice, 27.listopad 2011.
KNJIŽEVNOST NA PLANINI NP »RISNJAK« NA NEOBIČAN NAČIN ŽELI ISKORISTITI PRIČU POZNATOG DJEČJEG KNJIŽEVNIKA
Kušecova priča od table do table diljem Risnjaka
Prekrasna priča o vilinskoj ljubavi i nastanku riseva, uskoro bi mogla zaživjeti i na ovećim drvenim pločama na planinarskoj stazi od Vilja do Planinarskog doma
![](slike/cl.jpg)
CRNI LUG Nacionalni park »Risnjak« na neobičan način pokušat će iskoristiti priču poznatog dječjeg književnika. »U davno doba kad su ljudi tek naseljavali Gorski kotar i divili se ljepotama njegovih šuma, rijeka, livada i dolina, u vrijeme kad su ljudi imali više vremena za sebe i svijet oko sebe... počinje jedna lijepa priča o ljubavi...«, piše, počinjući priču »Risnjak« u svojoj knjizi »Zagonetno putovanje – priče, bajke i legende«, čuveni hrvatski novinar i dječji pisac Mladen Kušec.
U to su doba, kaže dalje Kušec, u malom seocu zvanom Vilje, smještenom podno velike planine, živjele vile koje su se zvale Goranke i koje su se uz uživanje u svom selu, voljele zabavljati i u cvijeća punoj Viljskoj ponikvi te prekrasnom pogledu s Viljske stijene, odakle su najčešće pogledavale prema Srebrnim vratima, lokaciji na kojoj će se, prema vilinskoj legendi, pojaviti mladić koji će se ludo zaljubiti u jednu od njih, a i ona u njega. No, ta će ljubav biti praćena velikom opasnošću jer, »vilama je zabranjeno zaljubiti se u čovjeka, a ako se to dogodi – kazna je strašna. Vile moraju otići u progonstvo i ne mogu sačuvati vilinska svojstva«.
Neshvaćena ljubav
Usprkos toj prijetnji, sve su vile dolazile na Viljske stijene i čeznutljivo gledale prema Srebrnim vratima ne bi li ugledale mladića koji će im darovati bezuvjetnu ljubav. Prolazile su godine, čak i stoljeća, ali ništa se posebno nije događalo. A onda, nakon što su ljudi sve više počeli naseljavati Gorski kotar, pojavio se pred Srebrnim vratima mladi pastir koji je svoje stado želio odvesti na sočne planinske pašnjake. Nastanivši se u tom kraju, svaki je dan tu dolazio i jednom je prigodom na vilinskim stijenama ugledao Vilu.
»Igrala se s oblacima. Onog trenutka kad je ugledala pastira, zaljubila se u njega... Tog trenutka i mladić se zaljubio u nju. Vila glavarica, koja je sve to vidjela, uzme čarobni štapić i zaljubljenu vilu pretvori u zvijer koja do tada nije postojala u Gorskom kotaru. Učini je risom, divljom mačkom, a njezino srce začara da se više nikada ne može zaljubiti i potjera je u šume planine. Gledajući kako vila glavarica kažnjava njegovu ljubav, mladić, ispunjen ljubavlju, pretvori se i sam u risa. Kad su to vidjela druga šumska bića, sva su se odmaknula od njih. Nemajući prijatelja, znajući da više nikada nikoga ne mogu voljeti, dvije divlje mačke zagrljene zauvijek, odoše u planinu gdje, sami sebi dovoljni, i danas zajedno žive. Za sjećanje na njihovu vječnu ljubav, Gorani planinu, njihov dom, prozvaše Risnjak«, piše Kušec.
Od table do table
Ova bi prekrasna priča, po idejama samog autora, ali i v.d. direktora Nacionalnog parka »Risnjak« Miljenka Gašparca, uz knjigu uskoro mogla zaživjeti i na ovećim drvenim pločama koje bi bile postavljene na najfrekventnijoj planinarskoj stazi, onoj od Vilja koje se nalazi blizu Gornjeg Jelenja, pa do Planinarskog doma podno vrha Risnjaka: »Na svakoj od tih 5-6 ploča nalazio bi se dio teksta. Početak priče bio bi na tabli kod Vilja, a kraj na onoj postavljenoj uz sam Planinarski dom, što znači da bi planinari cijelu priču saznali tek kad stignu do podnožja Risnjaka. Priča je jako lijepa i vjerujemo da bi se dopala mnogima, a ono što je naš zadatak tijekom zime i proljeća je da u dogovoru s Mladenom Kušecom podijelimo taj tekst na onoliko dijelova koliko će biti tih ploča, odredimo lokacije gdje ćemo ih postaviti, izradimo ih i na njih smjestimo tekst te ih, na kraju, postavimo na stazu. Tu nije riječ o financijski zahtjevnoj investiciji i vjerujem da ćemo već do svibnja ili najkasnije lipnja, dakle početka sljedeće sezone, postaviti te drvene ploče i time omogućiti našim posjetiteljima da uz užitak u planinarenju dožive i ljepotu književnosti, upoznaju se s jednom nesvakidašnjom i lijepom pričom Mladena Kušeca«, rekao je Gašparac.
Spoj turizma i književnosti
Štoviše, spomenuta Kušecova knjiga nudi za goranske, ali i još neke prostore Primorsko-goranske županije (Pag, Susak, Učka...) zanimljive priče pa bi možda shodno ovoj ideji nastaloj u NP »Risnjak«, mogli postupiti i u drugim goranskim sredinama u kojima se odigravaju zbivanja Kušecovih priča iz ove knjige – Mrkoplju ( priča o Samarskim i Bijelim stijenama), Vrbovskom i Skradu (priča o rijeci Dobri), Starom Lazu (»Priča šumskog čovjeka«)... Bio bi to zaista lijep primjer spoja turizma i književnosti.
M.K.
|