Delnice, 06. veljače 2011.

UZ 41. OBLJETNICU RADIJA GORSKI KOTAR PREDSTAVLJENA KNJIGA IVICE KNEŽEVIĆA

»Prošećimo Delnicama« – izraz poštovanja i ljubavi

U knjizi je autor sakupio svoje lirske zapise, s opisima najznačajnijih lokaliteta u Delnicama. Sve je u knjizi raskošnog izgleda kao oblik turističkog vodiča, pa je dijelom autobiografski zapis, a dijelom spomenar

Sasvim neočekivano je četrdeset prvi rođendan Radija Gorski kotar postao događaj za pamćenje. U je Delnicama tom prigodom predstavljena knjiga »Prošećimo Delnicama«, njen autor je prihod od prodaje donirao Radiju Gorski kotar! Rođendanski dar te vrste i tog obujma (radi se o 100 tisuća kuna) pozitivno je odjeknuo u javnosti, da ne kažemo da je silno obradovao radijske ljude već duže pritisnute okolnošću sve težeg poslovanja. A nova gesta zagrebačkih Gorana, te posebno jednoga od njih, Ivice Kneževića, baš uz radijsku obljetnicu, primjer je priznanja radijskom kolektivu, razumijevanja, odjek ljudskosti, prijateljstva kao i novi odjek privrženosti zavičaju.
    Dipl. iur. Ivica Knežević član je (kao i cijela njegova uža i šira obitelj, a to će, radosno ističe, postati i ovih dana unuk Matija) Udruge »Goranin« Zagreb. Dapače potpredsjednik je tog zavičajnog društva u metropoli, čija je osnovna i draga obveza pomagati Gorskom kotaru. Radi se o realizaciji niza konkretnih akcija kroz godinu koje obavljaju s pojedincima, turističkim zajednicama i općinama, imajući pri tome svu potporu goranskog elektroničkog medija – Radija Gorski kotar. S obzirom da je vlasnička većina u »rukama Grada Delnica i još pet općina«, sa razine Skupštine Društvo zagrebačkih Gorana zamolilo je za razumijevanje s porukom da svakako podrže radio.
   
Zagrebački Gorani

Sa svoje strane oni će činiti isto, pa je tako predsjednik društva, Žarko Delač, već osmislio internetsku vezu, te novu mogućnost zarade, a u nekom će se sljedećem trenutku aktualizirati i ranije zatraženo proširenje čujnosti Radija Gorski kotar od relevantnih tijela državne vlasti u Zagrebu. I poradi toga što se RGK »niti u Gorskom kotaru ne čuje jednako dobro«! 
    Tako je i opstanak Radija Gorski kotar postao sastavnim dijelom brige zagrebačkih Gorana za rodni kraj, tim više što im ta veza »uzvratne staze od srca k srcu«, uključuje neophodnu komponentu ostvarivanja projekata za Gorski kotar. Jedan od najstarijih je »Večer Gorana u Zagrebu«, a najnoviji i najopsežniji jest »Gorski kotar u metropoli« koji, nakon posjeta sjedištima Belgije i Mađarske (Bruxellesu i Shopronu), imaju i europski okvir. Tu su potom »Međunarodni festival heligonki«, Advent u Zagrebu, pa predstavljanje goranskog stvaralaštva svih oblika do promocije vrijednih proizvođača zdrave hrane, suvenira odnosno ukazivanja na turističke sadržaje.
    Ivica Knežević osobno, poduzimajući neke korake u uređenju okoliša i izvlačenja na vidjelo tragova prošlosti (graničnik-mrgil, Damski most stare Lujzijane u Grabnju), organizirajući sugrađane na akcijama čišćenja, osvjedočio se u snagu radijske poruke. Zato, uvijek spreman pomoći – dosjetio se kako će to on osobno učiniti!
    Sakupio je svoje, u većini lirske zapise, u stihu i prozi, s opisima najznačajnijih lokaliteta u Delnicama, događaja i doživljaja iz vlastite mladosti. Sve je to smjestio u knjigu raskošnog izgleda sa sadržajem koji je dijelom poziv na šetnju odnosno jedan oblik turističkog vodiča, dijelom je autobiografski zapis ali i spomenar. Gotovo svaki stanovnik Delnica naći će dio sebe u knjizi, što u tekstu, što u reprezentativnim fotografijama. Cijelu će nakladu (1.000 komada) dati u vidu donacije Radiju Gorski kotar za premošćenje trenutnog stanja i teškoća. Sve popratne troškove izdavanja pokrio je sam uz pomoć svoje obitelji i kćerine obitelji Muhvić. Puno su pomogle prof. Marija Pavešić i Ankica Kezele i Društvo »Goranin« kao izdavač.
    – Dogovorili smo da predstavljanje knjige bude svečanost oslonjena na vrijednu obljetnicu radija, da to bude večer riječi, glazbe i druženja. Da se jednim činom ukaže na onaj drugi, jer niti knjige ne nastaju tek tako, a niti je obljetnica radija puka formalnost. Pogotovo ne u dugom nizu godina pod goranskim nebom.
   
Ugodno priznanje

Ljudi su to lijepo primili, s promotivno-rođendanske večeri malo je tko otišao kući bez knjige. Bilo je to ugodno priznanje meni kao autoru, ali i spremnost javnosti da time pomognu radiju, ističe Ivica Knežević dodajući vrijedan doprinos delničkih tamburaša, Žana, Mirne i Slavice.
    Knjiga je izraz poštovanja i ljubavi prema rodnom gradu iz kojeg se odlazi iako, sjeća se Ivica Knežević, nekad nije bilo tako. Njegovi roditelji su, naime, 50-ih prošloga stoljeća, poput brojnih drugih tu potražili posla i odradili svoj vijek u drvnoj industriji. Toga danas više nema ali ostali su vrijedni ljudi, divna priroda, čisti zrak i sve to preporuča, promiče naše Društvo »Goranin«. Trudimo se ponudu Gorskog kotara učiniti sastavnim dijelom poziva, dobrodošlice u njega. U proljeće ćemo gorskokotarsku tezgu prenijeti u Zadar, na neki od njihovih poznatih trgova. Dalmatinci će, sasvim sigurno, prizvani obiljem kulturne i gastro ponude, doći u zračno i ljepotom drugačiji Gorski kotar, često neopravdano zaobiđen. Svi ti projekti stoje i novaca, i truda, i rada, ali mi se ne žalimo. Dobra smo ekipa, suradnički dobro raspoređeni. Netko je to i to po vokaciji, netko to i to po zanimanju, radnom mjestu. Funkcioniramo, jer je naša poveznica zavičaj!
    Kažu da ste Vi jedan od uglednijih članova, a bit ćete upamćen i po jednoj goranskoj obljetnici?
    – Pa ne znam, no ako tako kažu godi mi. Inače radim kao pravnik, posao je takav da se vikendom rado maknem prema Delnicama. Tu nam je obiteljska kuća, ljeti smo u vrtu i s prijateljima, zimi na lopati u snijegu. Sudjelujem u dnevnim događanjima grada koliko stignem. Da, 2008. prilikom promocije 230-godišnjice proglašenja Gorskog kotara kotarom, bilo je veličanstveno. Priredbu toga tipa teško se može ponoviti!
   
Učini nešto

Lani ste postali počasni građanin Delnica, uz ostalo i radi kontinuiteta vašeg djelovanja za opće dobro, zar ne?
    – Da, ponosan sam i počašćen. U Zagreb su dolazili iz svih krajeva Hrvatske, često bogatiji od nas Gorana i vraćali se s darovima. Jednom sam rekao sebi: Pa učini i ti nešto za svoje. Tako je došla oprema komunalnoj službi grada, pa kamion smećar, pa pianino za KUD kojeg smo isfinancirali mi kao obitelj, pa sada knjiga za radio.
    Osim donacijama zavičaj podržavate i pjesmom?
    – Da, to je također moja opsesija. Pjesma je najljepše ruho za bilo koju ljubav. Ranija »Balada o Gorskom kotaru« tužna je priča o odlasku iz zavičaja, a najnovija »Grade moje« je himna Delnicama, obećanje povratka. Ljudi mi govore da ih rado slušaju i to mi je drago.
    Gotovo na svim goranskim događanjima, pa i na nedavnoj promociji knjige i godišnjici radija, bili ste u svojoj prepoznatljivoj goranskoj odjeći koju čine crni lajbak i hlače, bijela robača, škrlak s runolistom.
    – Posebno sam sretan kad mogu obući to skromno ali naše ruho, zato to uvijek činim s puno veselja i ponosa.

Nada Glad