Medvjedića po imenu Tomo pronašao je Mladen Mauhar kada je imao svega dvije kile u području doline rijeke Kupe 12. travnja. 2011.g. Preuzevši sasvim tiho brigu o njemu, svaku večer hranio ga je uvijek na istom kamenu, a Tomo je svaki dan napredovao sve više i više. Iz jedne bočice hrane dnevno Tomo je prešao i na dvije i tri, te na kraju pio nekoliko kilograma medolina tjedno, a kasnije i ostale hrane preporučene od stručnjaka. I sve je bilo dobro, govori Mauhar, dok jednog dana ne dođe „zla čovjekova ruka“. Naime kajakaši koji su samo jedan dan boravili na rijeci Kupi, promijenili su tijek Tomicina života. Slika koja je objavljena u „24 sata“ vrijedila je 500 kuna, sasvim dovoljno da se Tomicin život okrenuo se naglavačke, Od tada svi su hrlili u dolinu Kupe tražeći Tomicu. Brojne su novine pisale o tom malom goranskom medvjedu, pa su u nedostatku istine nastale razne priče poput onih da je napušten od majke, majka mu je ubijena, da prosi po selima brodske doline, i ona najsmješnija daTomo ionako nije Tomo već Tonka.
Pravu i jedinu istinu zna njegov spasitelj Mauhar koji kaže: „Mnogi su tako štetili medvjediću, prirodi i okruženju gdje je Tomo boravio. No vidjeti medvjedića uživo, a k tomu se još s njim i igrati kao sa plišancem iz djetinjstva s kojim su se, vjerujem, mnogi uspavljivali svaku veće, neodoljiv je osjećaj“.
Lagala bih da nisam i ja to radila, i gle čuda, rodila se jedna nova ljubav.
Brojnim apelima podsjećali su se posjetitelji i žitelji Brodske doline da ne hrane medvjedića jer se on time navikava na kontakt s ljudima, što je naposljetku opasno za ljude i da doticaj s ljudima smanjuje njegovu sposobnost preživljavanja u divljini, No uzalud, tek tada Tomo postaje zvijezda goranskih šuma a svi nadobudni rekla bih „paparazzi“ pohrlili su u potragu za ovim malim medvjedićem ostavljajući na samoj prometnici nered, smeće, papire, kruh i sl.
Da mladunče ostane u divljini sve je više bila teorija, a stvarnost je ugrožavala njegov život. U ljetnom periodu Tomo se susretao s mnogim novim iskustvima. Preživio je ugriz zmije i ubod počela, no, i dalje je bio veseo zaigran medvjedić pun veselja i radosti, a najomiljenije mjesto bio mu je trošan javor.
Mnogi su optuživali Mauhara da je zatočio medvjedića Tomu i da ga želi prodati. Kakvi su li to ljudi pomislih? Pa on je jedini koji ga je spasio.
Konačno postavilo se pitanje, kamo s Tomicom? Rješenje problema bilo je utočište medvjeda u Kutarevu. No, opet problemi… birokracija, dozvole, razgovori, pregovori… A Tomica?
Ipak na kraju samo upornim radom i velikom ljubavlju, u jesen sve dolazi na svoje i Tomo 22. rujna odlazi utočište, gdje se nalazi i sada ali ne više kao mala beba već lijep, velik i bucmast medo. No imali ova priča sretan završetak?
Potaknuti ovom istinitom pričom o životu našeg goranskog medvjedića, Obrt Borovnica i udruga proizvođača Borovica iz Skrada, Mladen Mauhar, Ivan Crnovič porijeklom goranin iz utočišta medvjeda u Kuterevo te Nataša Kozlica, prezentirali su život medvjedića Tomice na 6. Poduzetničkom sajmu u Skradu.
Priča Mladena Mauhara dirnula je cijelu dvoranu i podsjetila sve na suživot s prirodom i njenim ljepotama, podsjetila je i našu kovanica od 5 kn na čijoj je poleđini upravo otisnut medvjed, te poručuje da je upravo čovjek taj koji treba voditi brigu o prirodnoj ravnoteži te da se deklariramo kao nacija koja poštuje prirodu i njome se diči i o njoj se brine. Krajnje je vrijeme da se tako počnemo i ponašati!
Udruga proizvođača jagodastog voća i Obrt Borovnica tom su prilikom izložili slike medvjedića i pokrenuli projekt „VOĆE ZA MEDVJEDIČA TOMU U KUTEREVU.“
I zaključimo, Ne narušavajmo prirodnu ravnotežu, ne hranimo divlje životinje, ne ostavljajmo hranu i smeće jer tako zagađujete prirodu a životinje odvajamo od prirodnog okoliša. Hranjenjem, diranjem, a pogotovo uzimanjem iz prirode divlje se životinje osuđuju na život u zatočeništvu. Životinja koja je jednom uzeta iz prirode i dođe u doticaj s čovjekom, za prirodu je izgubljena. Da li je i Tomo jedna od tih zaključite sami…
Medvjedića po imenu Tomo pronašao je Mladen Mauhar kada je imao svega dvije kile u području doline rijeke Kupe 12. travnja. 2011.g. Preuzevši sasvim tiho brigu o njemu, svaku večer hranio ga je uvijek na istom kamenu, a Tomo je svaki dan napredovao sve više i više. Iz jedne bočice hrane dnevno Tomo je prešao i na dvije i tri, te na kraju pio nekoliko kilograma medolina tjedno, a kasnije i ostale hrane preporučene od stručnjaka. I sve je bilo dobro, govori Mauhar, dok jednog dana ne dođe „zla čovjekova ruka“. Naime kajakaši koji su samo jedan dan boravili na rijeci Kupi, promijenili su tijek Tomicina života. Slika koja je objavljena u „24 sata“ vrijedila je 500 kuna, sasvim dovoljno da se Tomicin život okrenuo se naglavačke, Od tada svi su hrlili u dolinu Kupe tražeći Tomicu. Brojne su novine pisale o tom malom goranskom medvjedu, pa su u nedostatku istine nastale razne priče poput onih da je napušten od majke, majka mu je ubijena, da prosi po selima brodske doline, i ona najsmješnija daTomo ionako nije Tomo već Tonka. 
BRZI LINKOVI