Delnice, 02. siječanj 2011.

Mitovi i legende kupske doline

Cuprnice, mračnjaci, šlatr, okamenjeni, rezučka jama, Petar Klepac... Mitovi, priče, legende. Tko bi ih sve nabrojio. Sve su one na neki način ostavile trag i ostale utkane u živote ljudi.

Tko još nije čuo za cuprnice. Ili vještice. Tko nije čuo priče, onda je sigurno za njih saznao kroz pogrdu (Cuprnica jedna). Ili jadikovku (Ona mi je cuprnica sve zacuprala i sve mije krenulo naopako). 
    Prema zapisima Jožeta Primca i Bojana Pajniča iz Srednjeg Zakrajca, jedno od cuprniških sijela (tancplac) bili su Dimovac i Velika Straža. Odande im ni do Loške stijene nije bilo daleko, a preko Kuželjske stijene, dospijevale su čak na Klek. 
    Pavica Mihelčić iz Kuželja pamti iz djetinjstva nekoliko priča o cuprnicama: 
    – Jedan je mladić u ljetno doba spavao na sijenu u sjeniku. U šajeru. Probudi se u neko doba noći i spazi cuprnice kako na livadi plešu kolo. Zvižado im je ali se one nisu obazirale. Vratio se na spavanje. Kad se probudio, hlače na njemu su bile izrezane u sitne rezance. To je bila osveta cuprnica što im je zvižado dok su plesale. 
    
Žito u džepu

Ali i od cuprnica i od njihovih pakosti čovjek se može sačuvati. Ovako se nekada govorilo: 
    – Cuprnica nejma muč če se rječe: naj bu od mule rug, od črne prasice drek, Bog ih potare i svite križ božje. 
    – Če greš po nuoče ven, moraš jemet sabo žitu u žjepe i posipat ga po pute. Puole te cuprnice ne buodo nič. 
    Dakle, žito u džep, pa tek onda na put. 
    
Turci i »šlatar«

Jedna od legendi koja se temelji na povijesnim događajima je i ona o porijeklu naziva za selo Turki. Naime, ovdje je, kažu, u vrijeme Turaka bio njihov tabor, a iznad sela su bile postavljene straže pa odatle i dva toponima, Mala i Velika straža. 
    Skloniji sam povjerovati da je naselje ipak dobilo ime po dominantnom prezimenu Turk, kao što se to može zaključiti za Gašparce (Gašparac) i Kuželj (Kuzele). No, da je prostor Turki mogao bit zahvalno mjesto za logorovanje i boravak vojske, to stoji. To je jedno od rijetkih većih zaravni u inače vrlo strmom kanjonu rijeke Kupe. 
    Nešto niže i dalje od Turki, kod sela Ložac, na samoj obali Kupe, nalazi se Debela stijena. Tu se pojavljivao »šlatar«. Patuljak sa bradom, obučen u crveno. Ovaj izraz dolazi od njemačke riječi der Schlat (patuljak, vilenjak, šumski duh). Bio je viđen i na vodopadu Žrnok kao i na mjestu uz Kupu koje nazivaju Stari Malni. 
    Ja sam siguran da se on i danas nalazi na tom prostoru. Istina, teško ga se vidi i sretne. Ne vjerujete u to? Ali, ako odete u šumu pa ne sretnete medvjeda, to ne znači da ih nema. To vam je isto. Što nije tako? »Bude pridn da te nebu šlatr« govorili su stari ljudi.
    
Tajanstvena »Rezučka jama«

Mada nisam od živućih ljudi ništa uspio o njoj saznat, moram je ipak spomenut. Radi se o Rezučkoj ili Rezugarskoj jami u blizini sela Razloge u NP »Risnjak«. 
    Prema postojećim zapisima i pričanjima o toj jami, a radi se zapravo o špilji ili polušpilji, čije su stijene oslikane prethistorijskim crtežima mamuta. I ne samo to. Viđeni su i ostaci ognjišta te još poneki ostaci života ljudi. 
    Osim toga, za tu špilju postoji i naziv »Hajdučka pećina« što može asocirat da je svojevremeno bila utočište i mjesto boravka hajduka i razbojnika koji su napadali i pljačkali karavane na poznatim starim karavanskim putevima Hrvatsko-Razloge i Hrvatsko-Turki. 
    
Mračnjak

Ogroman je, divovskog rasta, obučen u tamno, sa šeširom na glavi, pojavljuje se u sumrak i straši djecu koja još nisu kod svojih kuća. On najavljuje kraj dana i dolazak noći. U nekoj boljoj podjeli može se zapravo reći da postoje tri vrste mračnjaka. Ili tri tipa mračnjaka koji su bili prisutni u kupskoj dolini. »Večirnik«(večernji), »Ponuočnik« (ponoćni) i »Zjutrajnik« (jutarnji). Oni su svojom pojavom razgraničavali vrijeme i tijek dana i noći. 
    I zato, kada vam netko kaže da ste mračnjak, malo se zapitajte što to s vama nije u redu i prestanite nosit tamnu odjeću, ili barem šešir odbacite. 
    Za Petra Klepca, legendu koji je inspirirao brojne goranske majstore 
    pera i umjetnike, a koje sam spomenuo u uvodu, ovdje više nema mjesta. On zaslužuje posebnu pažnju i poseban prostor samo za sebe. I dobit će ga.

MM