Prve subote u kolovozu 2009., mnogi su se štovatelji na gradskom počivalištu u Delnicama oprostili od akademskog slikara i osnovnoškolskog profesora likovne kulture, odanoga svojim pozivima i vrijednostima lijepih umjetnosti, kojima je marno, nesebično i s ljubavlju oplemenjivao generacije svojih učenika i poklonika svojega umjetničkog opusa. Opraštajući se od Grge, meni je da mu se zahvalim na ispunjenom 17-godišnjem prijateljstvu, za mnoga druženja uz rasprave o važnim i manje važnim pitanjima o bogoljublju, o čovjekoljublju, običnim i univerzalnim vrijednostima života i napose umjetnosti, za mnoge postave i izložbe njegovih uradaka, a nadasve za neiscrpnu ljubav prema Gorskom kotaru, tom željenom po srcu, duši i osjećajima odabranom životnom prostoru snažnoga, kadkada i surovoga, ali za njegov životni i umjetnički put ispunjavajućega značenja. Delnice postadoše njegovo rodno mjesto, sveto mjesto, kakvim se rodna mjesta po mnogima mudrima imenuju. Ta je ljubav elementarnom snagom oblikovala njegovu osobnost, njegov ljudski i umjetnički opus, izlijevajući se kroz mnoštvo umjetničkih ostvarenja posvećenih životu i običajima Gorana, goranskim šumama i šumskim radovima ili, što mu je posebno priraslo srcu, otkrivanju tajni sučeljavanja šumskih moćnika u vječnoj, nadasve poetskoj i ujedno najsurovijoj bespoštednoj igri opstanka.
Hoće li vječno pjevati šume ondje kuda se zaputio, hoće li rikom i mošusom jeleni ispunjavati gorske visove, hoće li vučji čopori bijeliti očnjake na njihovim plemenitim vratovima, a mrki medvjedi kročiti šumom slaveći njenu neponovljivu mudrost i vlastitu snagu? To ne znamo. Ali znamo da u mnogim djelima otkrivaju iskonske vrednote prirodnih istinitosti i zanose okruženjem, kraj kojih ili kroz koje najčešće, mi obični ljudi u svagdašnjoj žurbi, prolazimo ne prepoznavajući ih. Zbog svega toga čini se da Grgin izbor životnog okruženja nije bio slučajan. Prije bih se usudio reći da je vođen rukom, koja je htjela da nam se Gorski kotar još jednom opiše i približi na nesvakidašnji, produhovljeni način, podarujući tom prelijepom kraju i njegovim žiteljima toliko potrebitu dimenziju.
Dragi Grga, osobno i u ime brojnih zajedničkih družbenika hvala Ti na svemu! Tvoji koraci po goranskom suncu, po pljuskovitoj južini, po bjelini snježne koprene, po praskavom javorovom lišću s jeseni, po utišujućem četinku podno moćnih jelovih krošanja nisu bili uzaludni.
Neka Tebi i Tvojoj obitelji Tvoj život i djelo služi na čast, a nama, Tvojim prijateljima i družbenicima, dopusti da Tebe i Tvoje djelo puninom srca i s ponosom nosimo u sjećanja.
Prof. dr. sc. Ante P. B. KRPAN
Preuzeto iz Novog lista 21.08.2009.
BRZI LINKOVI